dani
kao rašivene brojanice
osveštane
temporalnosti
porinute u
vodeno mreškanje
sekundare
časovnika
istopljenog u paranoji
otkucaja
kao na Dalijevim platnima
ova testolika
obeskorenjenost
podseća na
mladalačke snove
snove o nadletanju
rubova
i kliznom dahu
božanskom posrnuću
u trivijalnom
ograničenosti
sećanja
osuđenika
u vremenu sadašnjem
koji sneva
savršenstvo kruga
svoje vešalo
pokajanja
sneva o
večnosti kao o
jednom velikom
nesporazumu
nalik
metafizičkim
naušnicama
anđela
zamrznutog
na
fresci
o ljubavi
kao stapanju krajeva
otkucaja
granici topljenja
trenutka
o prekrajanju pupčane sage
koja je istovremeno i bdenje
svršetka jedne iluzije
o vodenom žigu reči
koja nalik akvarelu rastače
obrise sećanja na jedno detinjstvo
o sebi kao lutanju između
pogleda i ambisa i ćutanja i ambisa
o sebi kao putniku-odjeka jednog pada
o vremenu (o tempora, o mores)
kao
odbačenom
subjektu
u ovoj zavetnoj pesmi
Нема коментара:
Постави коментар