уторак, 6. март 2018.

katarka nad provalijom


stajanje kraj prozora. iznova.
napolju hladan vetar korbačom
vitla listove jesenje gramatike.

redak oblik pobožnosti je to.
eolski spazam, perturbacija.
šetnja ivicama gradskog pejzaža.

betonski opnokrilci sa rožnatim
krovovima. ispuštaju romor nalik
zujanju pčelinjaka. fabrički obelisk.

ispušta vonj kremiranog ispolina.
miris bolničkog joda na krevetima
razmeštenim duž parkova. gukanje

mehaničkih golubova. neobična
katarka na nebu. gvozdeno sidro
zaglušujućom bukom probija tle.

tu gde stojim. zagledan u tišinu.
u provaliju koja puca u meni. sve to
pobožno stajanje kraj prozora.

rekvijemu nalik.