среда, 2. децембар 2015.

totalna rasprodaja



mesta presvlačenja su bila javna
u kabinama na ulici, u ostavama iza zavesa

nova tela su visila na čiviluku u boksovima
svako je imalo svoju etiketu, svoj upotrebni rok

stara tela su odlagana u skladišta i reciklirana
zajedno sa industrijskim otpadom presovana u kocke

tela za svečane prijeme, tela za porodična okupljanja
tela za rekreaciju, tela za socijalnu subordinaciju subjekta

tela su sortirana prema rasnom kodu i klasnoj posteljici
bilo je veoma važno redovno obnavljati telo metamorfozom

kultura neprekinutog telesnog preobraćenja jedinke
postala je temelj nove religije – sintetičkog narcizma*

konvertiti su nagrađivani napredovanjem u društvu
dok su islužena i polovna tela istovarivana na deponiji  

redizajnirani modeli su se prodavali tokom praznika
totalna rasprodaja je najradosniji dan u životu vernika  

dok traje akcija iznošena tela su se bacala po ulicama
nalik zmijskim košuljicama truleli su preljušteni dronjci

jedan domaćin koji u vrevi ne nađe ljušturu novog tela
gamizao je u smežuranoj smesi plastike i užeglog mesa

bio je nalik pačavrisanoj krpi onoga što tradicionalisti
nazivahu dušom, sada sintetički zigot budućeg reciklata  

naposletku ga primeti mnoštvo sažaljivo mu pokazavši
telo prosjaka koje je dole niz ulicu ležalo u hrpi smeća

tako su ga i našli organi reda sklupčanog pokraj zida
u nagoti duše koja je cvilela za svojim obećanim telom
 
umlatili su ga motkama od bambusa

* subjekt konzumiranja (potrošnje), a naročito potrošnje tela, nije ni Ja, ni subjekt nesvesnog, već vi, ono you u reklamama, odnosno onemogućeni subjekt, fragmentiran i prepravljen dominantnim modelima, «personalizovan» i angažovan u razmeni/znaku, vi je simulacioni model drugog lica i razmene, ono u suštini nije niko, samo fiktivni pojam koji podržava diskurs modela. To vi, više nije ni onaj o kome se govori, već posledica udvajanja koda, ona utvara koja se javlja u ogledalu znakova. (bodrijar, simbolička razmena i smrt) 
  

1 коментар: