nalik donjem vešu ili četkici za
zube,
svačiji je krik osobno
najmuzikalniji,
poput najlepšeg akorda duše,
krik radnika, krik domaćice,
krik studenta, krik penzionera,
(onoliko krikova koliko zanimanja)
bezglasnih i potmulih,
ima ženskih i muških krikova,
istočnih i zapadnih,
krikovi se dele na i na:
jalove i samosvesne,
beznadežne i proaktivne,
dostojanstvene i samrtne,
kriči se iz dosade, bolesti
od
jeda, od reda, iz dužnosti,
saosećanja, pijeteta, iz
podsmeha i radi šale,
kriči se ujutru i uveče,
posle ručka, za kafom, posle
deserta, od gladi i sitosti,
kriče i deca i starci,
mladoženja i mlada,
udovica i neženja,
brat i sestra,
kriči se spontano,
sa predumišljajem, iz
afekta, pre i posle
zločina, u toku seksa,
sahrane, svadbe i rođenja,
kad se sretnu dva krika,
(bezvučni i zvučni parnjak)
oboje vrište od sreće –
dok ne postanu tonovi!
Krik koji se čuje do večnosti i dalje!
ОдговориИзбришиAAAAAAAAAAAAaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaa...............
ОдговориИзбриши...da, da, dragi moji, nema težeg egzistencijalnog krika nego kad karleuša dobije peglu u glavu ili kad vojvoda "izrove" u haškom kupatilu...
ОдговориИзбриши