Neće ti dati ni
mrvice sa stola,
baciće ih muvama,
ni kafenu mrlju,
grumen soli,
skoren trag kapi
prosutog vina,
olizaće sa čabrom
domaći poltroni,
ni rupe opušaka
na mušemi,
gledaće kroz njih
tuđa
međunožja,
neće ti dati ni koricu
hleba,
suvonjak drčnih
razjapljenih usta,
ogrižak okrajka,
prah ustajalog mesa
skapalog u čađi
pekarskog roštilja,
baciće svojim
proverenim psima,
ni košticu
besplodnu u glibu,
ni praznu,
izgaženu semenku,
baciće u kavez
očerupanoj
ptici.
jednom
kad se budu
smilovali
možda i tebi bace
milostinju
k'o mutavom
prosjaku, jedaču greha,
gledaj samo da
zahvalnost iskažeš spretno
naklonom muve,
umilnošću šteneta,
nežnošću slavuja,
a dok se to ne desi, veruj i dalje njima
i sebe se nikada ne stidi.
Нема коментара:
Постави коментар