večera za protuve

video sam svoju braću,

zgađenu svakom vlašću, u predaji,

ono malo ponosa i prkosa stisnutog

u masnicu oka, u čmičak.

video sam i te lisice kako pretrčavaju

preko kreveta, u suton.

ektoplazmu iz zidova sam video.

lučevinu ćilibarske smole,

nalik suzama slepih proroka

u kojima su zarobljeni

sunčevi zraci.

video sam i tu zver na prozoru,

zgađenu mojim talismanom protiv uroka,

kako se umiljava, oh, kako se umiljava,

dođi, zveri, rekoh, na kolač i vino.

u duši mi, evo, testo fino naraslo,

lepljivkasto među prstima.

snovid se nadimao iz nebića.

odvajao sam čašom iz testa torzo i glavu,

utiskivao jagodicama očne duplje.

nazdravio sam dvojniku i braći u predaji,

dvojnik se kezio sa ispupčenog zrcala.

zver je sedela u pročelju pored ognjišta,

pevali su glasovi iza dalekih zidova.

ispekli smo lisice i večerali u tišini,

svako obuzet svojim mislima,

popili bogaoca vina.

moje kolače niko ni da pipne.