четвртак, 07. март 2019.

večera za protuve


video sam svoju braću,
zgađenu svakom vlašću, u predaji,
ono malo ponosa i prkosa stisnutog
u masnicu oka, u čmičak.

video sam i te lisice kako pretrčavaju
preko kreveta, u suton.

ektoplazmu iz zidova sam video.
lučevinu ćilibarske smole,
nalik suzama slepih proroka
u kojima su zarobljeni
sunčevi zraci.

video sam i tu zver na prozoru,
zgađenu mojim talismanom protiv uroka,
kako se umiljava, oh, kako se umiljava,
dođi, zveri, rekoh, na kolač i vino.

u duši mi, evo, testo fino naraslo,
lepljivkasto među prstima.

snovid se nadimao iz nebića.
odvajao sam čašom iz testa torzo i glavu,
utiskivao jagodicama očne duplje.

nazdravio sam dvojniku i braći u predaji,
dvojnik se kezio sa ispupčenog zrcala.
zver je sedela u pročelju pored ognjišta,
pevali su glasovi iza dalekih zidova.

ispekli smo lisice i večerali u tišini,
svako obuzet svojim mislima,
popili bogaoca vina.

moje kolače niko ni da pipne.



Нема коментара:

Постави коментар