pozajmljeno vreme sumnje
koje
se roni po rubovima poput peska
u
čiji će klizno okno potonuti sve olupine reči
prazna
bremenitost znaka
političaru
trapez, mutavom bdenje
zar
zaista nikada ne prestaje
kotrljavost
glasova iza zubnog zabrana
zar
se nikada ne umori
glagoljivost
mrtvih na pragovima povesti
zaručnici
taštine, zastavnici obrezanih simbola
počujte
pesmu pobunjenog ikonoklasta
poezija
je dijalekt margine
bočni
udarci lome nam krta rebra
laktovi
cenzora i napasanja mošnjih pojata
izađite
iz svojih zagušljivih izbi
izađite
iz svojih disleksičnih špilja
ne
ugnjetavajte nas svojim blejanjem
ne
ugnjecavajte horskim pevanjem stada
ne
muljajte bosim nogama u kacama savesti
zdušno
ispijajući vino naše malokrvnosti
kornjačo,
nosi me brzo odavde
idu
pesnici sa vinogradarskih posela
imaju
baklje u rukama i maljeve za veštice
kuda
drugovi, u jeziku su procep i ptica
Нема коментара:
Постави коментар