u ovim vidicima
stucanim
nedobronamernim jutrom
prizorima
nazubljenim
krckavom prašinom
poguranim
svetlosnom igrom svanuća
kad
nebo dockan probuđeno zeva
smaragdnim
prorezom razdanjenog oka
ovim
vidicima ushita i sunovrata
osunčanih
slavoluka na gležnjevima grada
pijanaca
što po zasluzi jednonožno balansiraju
tako pođosmo u grcavu besputnost
u ozvezdana idolopoklonstva na
kapije groblja
u
ovim vidicama oblaka i ružinog cvata
ovim
zavojnicama kostolomnog valjka
pravilno poravnatih svinjskih
njuški
kerovođa
izgubljenih u magli
baršunastog
dozivanja uvlakača
slike se u oku lome ko ih može
posložiti
paradne istosti otuđene
različitosti
u
ovom gradu omutavljenih paralaža
svako
ima svoj mali svet i u njemu krletku
među
senkama starih olupina
na
krajevima sunovrata
hodam
i dišem i volim ono
ono
što zauvek ostaje u vetru hartije
ništa
više
Нема коментара:
Постави коментар