tih noći osluškivali smo
ulicu
nečija
tela senčila su
kapije
u
mlazu svetiljke
kroz
bodljikave čaure
kestena
urasla
senkama u zid
zalutala
u
tuđe dvorište
kikot
nestašne dečurlije
u
krađi jabuka
razgaćeni
kralj pajaca
domaćin
trčao
je neprebolno
tešismo
ga psovkama
dok
nam je pesnicama odmahivao
on
i sada trči kao nekada
u
senci najsočnijih jabuka
koje
su iz majica ispadale
na
beton
jabuke
smo silovito u zid
zabijali
prometnuti
u godine
nabijeni
plodovi detinjstva
trule
sad u mraku
noćas
u
mlazu svetiljke
stablo
svrdla iz kamena
dečak
opet beži niz ulicu
bežim za njim
Нема коментара:
Постави коментар