mirno spavaj
u
krevetu koji gori
već
dvadeseta obletnica
nikako
da dogorimo
zagasnemo
u
prah zametnemo
duh
ognjem doveden do usijanja
rvem
se sa vatrogascem na stepeništu
na
njegovu žurbu odgovaram ljubazno
ne
vredi, nešto je uvek u plamenu
šmrkom
bivam sateran uza zid
telo
zgrčeno mlazom
u
pokori i dimu
zalud
ostadoh
u vatri
rasplamsao
opet
dok
se dim sporo razilazio
setih se
kao
deca igrali smo žmurke
sakrivali
po ruševinama starih kuća
tu
nas niko nije tražio
daleko
od glasova roditelja
u
jednoj sablasnoj straćari
među
čičkovima i zvezdama
ukresasmo svoju vatru
prva iskra potekla je dakle iz ljubavi
plamen je obasjao i ovu muklu noć
zahvaćen
ognjem
po ko zna koji put
koračao sam gradom i štucao
Vratio se Tomica u svom najboljem stilu!
ОдговориИзбриши