субота, 20. фебруар 2016.

koraci u plamenu


mirno spavaj
u krevetu koji gori

već dvadeseta obletnica
nikako da dogorimo
zagasnemo
u prah zametnemo

duh ognjem doveden do usijanja
rvem se sa vatrogascem na stepeništu

na njegovu žurbu odgovaram ljubazno
ne vredi, nešto je uvek u plamenu

šmrkom bivam sateran uza zid
telo zgrčeno mlazom
u pokori i dimu
zalud
ostadoh u vatri

rasplamsao opet
dok se dim sporo razilazio

setih se
kao deca igrali smo žmurke
sakrivali po ruševinama starih kuća

tu nas niko nije tražio
daleko od glasova roditelja

u jednoj sablasnoj straćari
među čičkovima i zvezdama

ukresasmo svoju vatru
prva iskra potekla je dakle iz ljubavi

plamen je obasjao i ovu muklu noć

zahvaćen
              ognjem  
                 
po ko zna koji put
koračao sam gradom i štucao

1 коментар: