"ozbiljan gospod za ozbiljnu gospodu" - viktor peljevin
kad se probudimo jednog prozračnog jutra
obnevideli od
preslanog mamurluka noći
prvo će nas odati
lako zamućenje na rožnjači oka:
svetlost će
prodirati u lobanju kao u zatvorsku ćeliju
rešetkastim
prugama u krljušnim perspektivama sopstva
samo
će suve krpe i
zakpre leškariti u krvavim ispljuvcima
po nevešto
oribanim podovima naše savesti
pod ulegnućem
madraca od dugotrajnog ležanja
grčiće
se zgruvana
sećanja na događaje i ljude koje smo izdali
u
nekom od potonjih
orgijanja pravovernika
iz uneređene
klozetske šolje
blenuće u nas
teleća glava požrtvovanog martira
soba će biti
šestougaona rotacija nesigurnih koraka
slepih posrtanja
u klizavom hodniku
kroz ključaonicu
proviriće nečije tajanstveno oko
crvenim odsjajem zažarenog
dugmeta
ima li te
domaćine?
ko će prvi
dobauljati do vrata da otključa gostu?
ko će se usuditi
da odagna sen iz dvorišta?
glasovi će
prizvati mukle slogove bez reči
zazive bez imena,
prošlost bez prisustva
samo će tiho,
sablasno tiho
gramofonska ploča
zapucketati na zgarištu tišine
u gostinskoj sobi
zaključanoj iznutra
i muzika će
ponovo uspavati probuđene
lagano
kao da ničeg ni
bilo nije
Нема коментара:
Постави коментар