Pratio
sam u stopu
Indijanca
vozio me
kanuom
do pučine
mora, obala je mirisala
na mošus
i tamjan,
pokazivao
mi Veliki kanjon,
oblutak
nesputane divljine i
buktinju
pred sumrak,
kad nebo
zapali srce prerije,
i kad
njihanje vetrova umiri huk
Kolorada,
učio me
da pratim tragove zveri
i pevam
stare šamanske pesme
o prirodi
i lovu,
da ne
žalim telo i zaboravim
boli,
a pred
jutro probudim svoju sen
nad
pepelom
zaspalih daljina,
da noć je
kratkoveka utvara
predaka a
san
nesavršenost
ploti,
i da
priroda uznosi duh
lepotom
neizrecivog
stida
Hawk!
ОдговориИзбришиNeumorni pesnik nastavlja
ОдговориИзбриши