pokazaću
ti
pantomimom
obrise
utopije
zavučene
u
džepove
u
studna jutra
salutiraju
jeziku
nad
hartijom
glade
ponore
ove
ruke
rvu
se
preko
kolena
u
laktove
prelomljene
seku
hleb
na godine
mašu
ti
na
stanici
odlazećem
u
zagrljaj
raširene
zaljubljenom
posipaju
te
zemljom
u miru
počivajućem
uzimaju
sudbinu
u
svoje ruke
zaslepljuju
te
povezom
preko
očiju
na
gubilištu
u
čvor
zavezane
na
tuđu
zapovest
bez
milosti
ubijaju
Нема коментара:
Постави коментар