понедељак, 12. октобар 2015.

naša pesma


naša se pesma piše u tišini sobe
pod nebom koje viri kroz tavanicu
pod zvezdama po kojima vrca mlečni put

piše se u iznudici vetra koji šljampavo hoda po kući
beskućnik slepih ulica, dah zaljuljane kolevke grada
siromašni rođak za sofrom na kojoj se sriče molitva

naša je pesma posramljena ogledalima
po kojima klizi luča davno ugašenih pobuna  
himere u podrumu okružuju trup ugljenisanog stiha

piše se u iznudici zemlje koja je izbljuvala kosturnice
krtičnjake obespokojenih duša, demonske utvare sna 
mahniti rođak u košulji svezanih rukava u ludoj kući

naša se pesma piše stolećima u iznudici u tišini sobe 
kada se jednog dana bude odista ispisala do kraja

čitaće je svako u potaji nadom a poricati glasno
u danima koji u stroju dolaze posle nas


Нема коментара:

Постави коментар