среда, 6. мај 2015.

pristaništa



promene nastaju nespretno
otrpljenim bolom uštinuća po telu
nesviklom na poniranja u belinu zavesa

promene dolaze s ruba pogleda
nevericom i nepažnjom jutarnjih prizora
utrnućem lakta posle udarca u tupu ivicu sna

promena je hladno retuširanje svesti
zazubljenim belegom uspomena na detinjstvo
opisanom kružnicom plovka isplivalog iz mutnog oka 

promenama nećeš uzmaći
ušuškan u zavoje davno zaraslih rana
udicama koje opšivaju pore po obodu lica

promena jeste plutajući visak
uspravljen nad trošnom udžericom doma
ispod koga se povija kran sa kuglom za rušenje

pisanje je bezuslovno urušavanje
na prometnoj čistini kad rečenica smrvi dah
ono što preostane na suvim nepcima posle stihova

vetar raspe u jarbole i dim


2 коментара:

  1. igor đorđević6. мај 2015. 18:48

    "utrnućem lakta posle udarca u tupu ivicu sna"
    prava poezija!
    avdić na pravom mestu.
    treba naći mesta i za klopku za pionira i pjesmu "čopor"

    ОдговориИзбриши