s jeseni kad
zaigra mečka božana
propeta na zadnje
šape ko panađurska balerina
oko koje ritmički
obigrava bibap mečkareva timpana
pirsingovana
alkom u nosnici
zaošijana kopčama
i zaularena lancima
dok zvečeći
drombulja bremenitim koracima
performans od
kojeg zamire dah
božana izvodi
plesnu figuru salsa okreta
zasipana
šljaštećim kovanicama što pršte po kaldrmi
musava deca trče
pred božanu
prizor mečkarskog
spektakla u podne
mešavina cike i
udivljenja, straha i opčinjenosti
naš je plebs
sličan mečki božani
umešno razigran
pod seljačkom tojagom
goropadan u
praiskonskom grču poslušnosti
našeg je čovu
lasno podjarmiti
podaš mu pod noge
podanički ritam
slobodu da
kakohoćko cupka i batinu pride
nek oseti svaku
žilu ljubavi svog gospodara
svog horovođe i nolens-volens mečkara:
igraj, oj mori božano, igraj rode!
Нема коментара:
Постави коментар