stajanje kraj prozora. iznova.
napolju hladan
vetar korbačom
vitla listove
jesenje gramatike.
redak oblik
pobožnosti je to.
eolski spazam,
perturbacija.
šetnja ivicama
gradskog pejzaža.
betonski
opnokrilci sa rožnatim
krovovima. ispuštaju
romor nalik
zujanju
pčelinjaka. fabrički obelisk.
ispušta vonj
kremiranog ispolina.
miris bolničkog
joda na krevetima
razmeštenim duž
parkova. gukanje
mehaničkih
golubova. neobična
katarka na nebu.
gvozdeno sidro
zaglušujućom
bukom probija tle.
tu gde stojim.
zagledan u tišinu.
u provaliju koja
puca u meni. sve to
pobožno stajanje
kraj prozora.
rekvijemu nalik.
