понедељак, 11. март 2019.

venac za moju dušu


kada te zgaze oholi; u žurbi, nehajno
i zaminu kao staru krpu u ostavi
kad ti kosti ispucaju i kičmeni stub
kada se naheri kao lepi zvonik u pizi
                                                               
kada se izmigoljiš iz te riblje krljušti
onda kad ti glavu zagnjure u baruštinu
nisi čovek ako ne prodišeš pod vodom
u najboljem slučaju si riba dvodihalica

kada sve to istrpiš stoički i agnostički
i kad na njihovu salvetu ispljuneš zub
raduj se, jer nema pravde svevišnje

vera siromaha nije ista veri bogataša
čiji su zlatnici istog sjaja nalik oltaru
dok je tvoje raspeće sirotinjsko, napukla
daska šimšira, stara vašarska relikvija.

kada te opauče posred lisnatog nosa
jer zaslužio si svaki bol i svaku bol

svojom poniznošću dobrodetelji
svojom kostoboljom klečanja
svojim zagrcnutim spokojstvom

jer zaslužio si da te opauče sred nosa
raduj se, jer nema pravde zemaljske
nikada je nije ni bilo sem u bajkama
roditeljskim uspavankama i snovima

nije nas gospoda zadužila dobrotom
nismo ni mi načitani između rovova
kad te izgaze ko pedesetoletni ćilim
nasisan dimom iz evnuhove nargile

kad te ispljuju ko lice gradskog trga
u paradnom topotu dečjeg karusela
raduj se, raduj se, jer nismo jednaki
pod tim suncem propovednikovim

nismo jednaki ni u igri šibicarenja
ni u navlačenju konopca, ni u pesmi
neko nekoga uvek tu navlači i vara
neko stoji pozadi i lukavo zagovara

vidim kako zašivaju džep pokojnika
u kome je jedna haronova napojnica
vidim i kako senke plešu na zidu
u sobi u kojoj je bučna svaka tišina.

vidim i kako mrak dolazi kradomice.
točimo vino a pijemo samo rakiju.
rakiju za upokoj i koljivo za počivše.

deca su davno prerasla svoje godine.
dečji je smeh bioskopski ućutkan.
nigde nisam video toliko licemera
kao u zemlji trulih nebeskih nomada.

raduj se, raduj se životu svom, iako
je duša uzrasla uz tiraninov povodac.
jahači apokalipse, iste prodane duše.
prodaju ti kozmetičku patetiku, pomade.

nije ni senka ove senke izmišljena.
svaki predmet sad ima svoje bilo.
sve je tu okrnjeno i zaboravljeno.
jedan venac, molim, za moju dušu.


Нема коментара:

Постави коментар