šta si video u letnji dan, sine moj?
raspojasane gomile čankoliza
kako se migolje
nad podaničkim koritom
grokću od
zadovoljstva dok srču med iz saća
ne, to nisu
svinje, svinje su odlični plivači
to su ljudske
stonoge s guzicama preko tuđih usta
ustima preko
tuđih rašivenih guzica
najbolje umove svoje generacije
dok plešu na
užetu sa štapom preko septičke jame
ekvlibriraju u
zanosu smradnog kala
hvataju
bidermajere ispred kamenih lavova
nadgornjavaju sa
profuknjačama na štulahopkama
prosipaju
rakijske čokanje za mrtve, ponosni držači sveća
kao da se mrtvi
za života nisu treznili
kao da mrtvi nemaju meru
kao da mrtva usta piju
kako posle
sahrane preskaču pružne rampe
kako krštavaju
svoju decu po stranačkim odborima
kako se žvalave
pored spomenika palih boraca
kako se smeju
plakatima narkomanskih vršnjaka
kako oplakuju
gologuzne televizijske programe
kako genocidno
zveraju nacijama kroz humke
kako im kose
mirišu na kokosovo ulje
kako sriču dok
čitaju pesme nedarovitih pesnika
kako krišom prde
u pozorišnim dvoranama
kako podriguju na
lukac načelnici srezova
kako slave svoje
godišnjice i vanbračne jubileje
kako vozdižu na
funkcije svoje ljubavnice i bastarde
kako puze
sluzavim tragovima ejakulirane sujete
...
vidim
barikade koje su
odavno pale
kontejnere
oblepljene predizbornim plakatima
krda razularenih
bizona
koji se zaleću se
u samoposluge kapitalističkih brendova
mekdonaldsove
klovnove sa kalašnjikovima
kako pucaju na
masu u prolazu
ovce dok
ubrizgavaju steroide u runo
stevana sinđelića
dok pripaljuje barutanu
tompusom iz
okreta
kapetana ahaba u
provincijskoj zabiti
sebe u napuklom
ogledalu
sebe
kako se grohotom
smejem dvojniku u očajanju
sebe kako urličem
u sebi
sebe kako ćutim u
gomili
sebe kako pevam
posle stiha
večnost je
potrošna roba!
