nedostižno postaje prihvatljivo.
znaš da je s
druge strane, kao
tuđa obala ili
planina u daljini.
nejasno postaje isuviše intimno.
slutiš da je
negde u tebi, kao
zaboravljen
nagon, igra jezika.
nepočinstva nisu više deo tela.
veruješ da su u
uhu i oku, kao
letnji prelivi
voda, cim ribara.
nepripadanja više
nisu tajna.
osećaš da si
bezbedan, kao
sisavče vučice,
pod krznom.
i ti me još
pitaš, ljubljena moja
zašto sam sad
došao nenajavljen
u dom taj, u
postelju našu, dok
napolju oluja skotna dostiže vek
u kojoj svi naši sporazumi truli
bukte u nama kao
oproštajni stih.
neznanja više ne
zavise od nas.
Администратор блога је уклонио коментар.
ОдговориИзбриши