od istih pitanja
koja vrebaju
slučajne goste
sačinjeni smo u
vremenu
tek malo
posoljeni po sredini glave
dugom pauzom
usred mišjih razgovora
od istih reči
samo malo
drukčije složenih
šišarke koje
ciljaju noćne prolaznike
sazdani smo šetnjom
pri povratku kući
hodaš li ovim
parkom u noći
gost si svemu a
prolaznik samom sebi
zver se već
umirila u mojoj presnoj utrobi
kao i taj naopaki
mesec razliven nasred bare
nalik svakoj proživljenoj
sumnji
koja odzvanja
koracima pored prazne klupe
u mrlji jedne
vrane koja svija svoje gnezdo
sa šupljim
lešnikom u kljunu
negde i taj nokturalni
spomenik
izrezbaren od
krzavih noktiju granja
kojim dugovrati vrtlar
grabulja postelju
od lišća
svetilište tajno
za umorne i krhke ljubavnike
bez imalo stida
sa mravom što kotrlja
se niz čelo
moje vreme i ja prolazimo
ovuda
naš korak utiskuje
sećanje duboko u stablo
kada smo urličući
na neke zalutale nam zvezde
gazili repove
sopstvene duše
Нема коментара:
Постави коментар