i još jednom
kuda koračati u
nevidelu?
s jedne strane mahovinast zid
s druge naježena
provalija
napred stopala tumaraju po škriljcima
zglobove su svoje
vešali o klinove
dole su užad
spustili u bosonogu jarugu
porođajni vrisak propadanja
ljudska klatna zanjihana vrtoglavom nadom
s istočne strane
zida gvozdeni bauk mili
na zapadnoj
kapiji robotička ruka šara
reflektorskim
snopom po zemlji
u ciglast prozev
staje cela iluzija prostora
mrvice krvi na
ljuspama maltera
dugo su u kolonama
ćutke stajali
pognutog
iščekivanja
tupog pada
neveseli u
prokrustovskoj praznini
prekobrojni
logoraši
jedan se mužik
izdvojio iz kukastih mrlja
uzdigao visoko
pijuk
i presekao užad
iz provalije se
čuo uzdah olakšanja
potom je kvrcnuo
ljusku zida i prosvrdlao
sluzavi poredak
cigli
tek toliko da
promoli ruku i dotakne cvet
s druge strane
neko je dojavio
s druge strane
neko je izdao naređenje
s druge strane
neko je iz utrobe mešalice isprevrtao malter
zid je brzo
popunjen
provalija
proklijala vrežom kopriva
samo je skorela ruka ostala kao grana
da visi i da svija
da visi i da svija
gnezdo
golubova
iznad legla zmija
iznad legla zmija
Нема коментара:
Постави коментар