недеља, 1. март 2015.

avet nepodobnosti


i još jednom
kuda koračati u nevidelu?

s jedne strane mahovinast zid
s druge naježena provalija
napred stopala tumaraju po škriljcima
zglobove su svoje vešali o klinove
dole su užad spustili u bosonogu jarugu

porođajni vrisak propadanja
ljudska klatna zanjihana vrtoglavom nadom

s istočne strane zida gvozdeni bauk mili
na zapadnoj kapiji robotička ruka šara
reflektorskim snopom po zemlji

u ciglast prozev staje cela iluzija prostora
mrvice krvi na ljuspama maltera  

dugo su u kolonama ćutke stajali
pognutog iščekivanja
tupog pada

neveseli u prokrustovskoj praznini
prekobrojni logoraši

jedan se mužik izdvojio iz kukastih mrlja
uzdigao visoko pijuk
i presekao užad

iz provalije se čuo uzdah olakšanja

potom je kvrcnuo ljusku zida i prosvrdlao
sluzavi poredak cigli

tek toliko da promoli ruku i dotakne cvet

s druge strane neko je dojavio
s druge strane neko je izdao naređenje
s druge strane neko je iz utrobe mešalice isprevrtao malter

zid je brzo popunjen
provalija proklijala vrežom kopriva

samo je skorela ruka ostala kao grana
da visi i da svija

gnezdo
             golubova

   iznad legla zmija




Нема коментара:

Постави коментар