pretakajući iz šupljeg u prazno
alhemičari
jezika
vagaju uncu stiha
kako
iz ničeg stvoriti ništa
kredo
zatutumračene štokavske taštine
ono
što ne možeš izmusti
samo će te učiniti estetski jačim
pesniče
u
reci slave i zaborava
doplivaćeš
i ti do krstolike džamutke makar te
na
kvarno zajašili zlatokrili heruvimi
eh,
nisu ni oni više mladi, opalo perje, usahle grudi (aerosoli)
drž'
se ti jasala, pesniče
useknuti/u
državni čabar prdnuti grehota je na to i pomišljati
bogoradi
na sebi/posti/tamo gde te oci uhlebiše slavu slavi
lektiru
triput u omot ljubi
osveštaj
citate/ne kukumavči
spoznaj
sebe sama pred bušnim sudom javnosti
limenim
koritom u kome pariš stare čukljeve
kad
je mrsno, omrsi se i ti, žvalavi, žderi
šuljeve
zaceljuj đumbirom i medom
ti
si veslač na maketi novog predsednikovog broda
ti
si češljugar/štiglić na dlanu beslovesne sirotinje
ti
si goblen okačen o zid isturenih seoskih biblioteka
ti
si belmuž od patriotskih snova i medijskih zgorušica
ti
si mirođija u svakoj bljutavoj izdavačkoj čorbi
pesnik
izvetrele suštine
Omnipotentno pesniče.Živ nam bio.
ОдговориИзбриши