среда, 20. јануар 2016.

jeretička


pretakajući iz šupljeg u prazno
alhemičari jezika
                     vagaju uncu stiha

kako iz ničeg stvoriti ništa
kredo
         zatutumračene štokavske taštine

ono što ne možeš izmusti
                 samo će te učiniti estetski jačim
                             pesniče

u reci slave i zaborava
doplivaćeš i ti do krstolike džamutke makar te
na kvarno zajašili zlatokrili heruvimi

eh, nisu ni oni više mladi, opalo perje, usahle grudi (aerosoli)

drž' se ti jasala, pesniče
useknuti/u državni čabar prdnuti grehota je na to i pomišljati
bogoradi na sebi/posti/tamo gde te oci uhlebiše slavu slavi

lektiru triput u omot ljubi
osveštaj citate/ne kukumavči

spoznaj sebe sama pred bušnim sudom javnosti
limenim koritom u kome pariš stare čukljeve

kad je mrsno, omrsi se i ti, žvalavi, žderi
šuljeve zaceljuj đumbirom i medom

ti si veslač na maketi novog predsednikovog broda
ti si češljugar/štiglić na dlanu beslovesne sirotinje
ti si goblen okačen o zid isturenih seoskih biblioteka 
ti si belmuž od patriotskih snova i medijskih zgorušica
ti si mirođija u svakoj bljutavoj izdavačkoj čorbi
                                     
pesnik izvetrele suštine


1 коментар: