nazuva svilene
papuče
oblači tesne pantalone od najfinijeg tvida
(ne nosi gaće -
redovno pohodi kolonoskopiju)
potom zagrne
svečani žaket i naglavi cilindrični šešir
navuče bele
masonske rukavice sa izvezenim inicijalima
e sad: da l' ide
na pišanje ili u kasnu popodnevnu promenadu
za njega postaje
važan stilistički gest ko nekome venčanje u crkvi
živi u kućerku
koji po dezenu podseća na kulu od slonovače
u dvorištu se
šeće gizdavi indijski paun raskošne repaške:
statusnog simbola
besmislene lepote u potrazi za samosažaljenjem
nikada se ne
rukuje sa musavim rođacima sa sela
prosjacima spusti
u kesu pokoju kopejku iz tegle za sitninu
nikada ne odlazi
u megamarket bez lakeja po peru
konobarici tutne
bakšiš - za sve ostalo tu je master kartica
u razgovoru voli
da čuje eho sopstvenih asonanci
ne voli
malograđanske viceve o skotnim cigankama
nije nacionalista
al' nije ni patriota bez preke potrebe
nedeljom izjutra
kad sav proleterski svet kunta
voli da se išunja
ispod svog toplog jogi prekrivača
otključa fijoku u
kojoj nahodi omiljeno guščije pero
i satima u radnom
kabinetu zavaljen nad papirusom
stihuje o
sestrinstvu terpsihore, kaliope i melpomene
o božice sestre
slatke parnasovske bludnice lepote
i ti slavna klio,
i ti ljupka erato, i ti uranijo nebeska
primite me pod
vaš lezbejski svod mene grešna i luda
i tako iz nedelje
u nedelju sve tamo do svetog trifuna
zaštitnika
vinogradara i zaljubljenih budala
onda se trezan od
muke napije i zavapi:
lepota neće
spasiti svet!
Нема коментара:
Постави коментар