postadosmo odveć raskošni
suviše strpljivi, suviše gordi
za tu građansku
berbu ušiju
i dalje:
od stabla ne
vidimo ni taj lepi požar u šumi
a toliko se
piroman namučio radi lepote
a gori ova
truležna balkanska brvnara
cvrči i gori
do poslednjeg
planinskog nokta
do poslednjeg liza
i dalje:
trebalo bi onome
dojaviti, ovome dobaciti
konopac preko
vode
potopila vas
kukavna nedođija
i onaj što
prorokuje dole na stočnoj pijaci
na južnjačkom
naglasku
i vi, glasnici
požara
piromanovi
doušnici
jednooki kraljevi
i slepci
manite se gluvih
jadikovki
razmrsite udice
ispod korena jezika
izvucite čuvar-mrežu
iz drljavog oka
o pesniku?
rukama mu pokriti
oba oka
prstima mu
začepiti nozdrve
kroz zidove mu šaputati
na uho
samo blage reči
poraza i nade
Нема коментара:
Постави коментар