eh, moj nedolični dvojniče
nema
nade za nas u ovoj pustinji
nas
su učili da volimo slepo
i
da mrzimo iz dna svoje duše
tvoj
povratak je došao u zao čas
kad
mrtvi ustaju iz svojih legala
da
živima darove dele
tvoj
povratak je stigao u pravi čas
poklapajući
se sa mojim odlaskom
u
daleku bezimenost
nismo
se opraštali na rastanku
ne
radujemo se pri novom susretu
tvoje
lice i moja izvrnuta maska
tvoje
lice i koža mog raširenog dlana
nećemo
jedan drugome zaposedati duše
ti
na zgarištu ove porušene jeretičke crkve
ja
dok skupljam sirovu građu za nova jutra
tamo
gde nam se zbilja narugala nadom
iskrenost
se naplaćuje poniženjem
veruj
mi bio sam u tvojoj koži
preživeo
sva tvoja svanuća
naši
rastanci su uvek bili prisniji
od
našeg prisustva
naše
odsutnosti su oduvek bile
bolja
verzija nas samih
dobrodošao
u svoj dom
moj
krvniče
brate
Нема коментара:
Постави коментар