уторак, 1. септембар 2015.

dah olujnog vetra


























uspori korak

tako si lagan na vetru

zgarište ti pucketa u kosi

na proplanku

licem u blatu

sagradiću ti brvnaru

pustiti iz oka srnu

uspori korak

nema istine za tebe

zemlja je suva

odiše žitnim dusima

u gradovima

pale svetla

pali anđeli

trzaju se deca u snu

uspori korak

zašto bi žurio

nema tamo ništa

sem prekora

niko te ne čeka

tek dah oluje

koja svetli munjom

izdaleka


Нема коментара:

Постави коментар