i svi stameni
gondolijeri naših epoha
što zapljusnuti
senkama uskih sokaka
veslaju u susret
varljivom sjaju zvezda
da li će kroz
zaveslaje koji seku zaliske vode
probuditi mutnu
neman iz zatomljenih dubina?
da li će kroz
pijavičaste okuke kanala
prizvati dužda iz
grotla vodenog lavirinta?
razgrnuti
vlasulju davljenika?
veslima dotući
smrt?
dok se pijana na
mostu uzdaha tetura
stara gospođa
i klečeći urinira
u zlatni pehar vremena
tegovima poravnat
na kantaru
mletačkog trgovca
Нема коментара:
Постави коментар